|
|
| prosinac, 2006 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
pustim mašti na volju gdje me svi puštaju da vrištim. ispisane riječi najviše pomažu mojem čudnom mentalnom stanju. ovdje sam, upoznajem svijet i pokušavam ga gledati u što ljepšem svijetlu time što cijenim ljude oko sebe i time što sam svjesna koliko sam sretna. književnost mi je važnija od zraka koji udišem. pisat ću od tema kao što su "zašto baš ja", "muškarci smrde" pa do tema kao što su "više ne pijem" ili "prestajem pušiti od sutra". =)
Parni Valjak
Zabranjeno Pušenje
the scorpions
Aerosmith
Led Zeppelin
Rolling Stones
Daleka Obala
Alice Cooper
Placebo
Roxette
Psihomodo Pop
Hladno Pivo
The Beatles
pacifisti ne mrze. a ja nisam pacifist.
bilo bi jako lijepo kada bi živjeli u sedamdesetima i okolici=)
nije bilo kompjutera, nije bilo normalnog televizora, bez mnogo podjele stilova,...
bilo bi lijepo kad bih ujutro kad se probudim izašla van u onome u čemu spavam- potkošulja, ženske bokserice i papuče sa cvjetićima, samo kako bih vidjela pisma koja mi je poslala prijateljica iz splita, kanade, berlina ili velike vesi u svom bordo crvenom poštanskom sandučiću. u ovo vrijeme da me vide kako hodam polugola po svijetu, zvali bi socijalnu službu zato što sam tom polugolom radnjom zrela za vrapče. ili jednostavno nezrela (bez dijela sa vrapčem).
doduše, onda još ženske bokserice nisu postojale, nego samo one ogromne gaće (jedini razlog zašto ne bih živjela u to vrijeme).
mene fasciniraju ljudi u to vrijeme koji su sve svoje vrijeme provodili u podrumu ne videći prst pred nosom zbog gustog oblaka dima jeftine trave.
u to vrijeme glazba se dijelila na dva dijela- na rock i na zabavnu glazbu.
bilo bi lijepo kada bi u zagrebu postojali plesnjaci. subotom navečer. dobra glazba.
i bilo bi jako lijepo gledati film u kinu na otvorenome.
i bilo bi lijepo kada nebih znala kako michael jackson izgleda nakon plastične operacije.
postojale su starke. i to samo jedna boja- crna. takve su i najoriginalnije i najljepše.
sladoled? bio je samo jedan okus- vanilija.
djeca nisu tražila previše zato što nisu znala da nešto više i postoji.
iskorištavali su što su imali.
dobro mi je i u ovo vrijeme. samo mislim da bi u ono vrijeme bilo ljepše.
fasciniraju me hipiji. živjeli su u to vrijeme. više ih nema.
putovali su kombijem bez cilja, slušali rock, pušili travu, nosili odjeću živih boja i jeli kikiriki.
mislim da bih ja bila hipi u to doba. nije da bih živjela dugo, ali tako i onako vjerujem u reinkarnaciju.
kao što rekoh- ovdje će biti svega i svačega.
znam da ovdje neće biti posjetitelja, ni komentara, ali iskreno da vam kažem- nije me ni briga.
ja pishem ovaj blog radi sebe, za svoju dušu i tek toliko da "ispraksam" svoje izražavanje.
zahvaljujem gaduri koja je lijepo napravila dizajn. dakle, gaduri svaka pohvala. bebač je jako lijep=)
sjedeći u kožnom skupom stolcu, u gaćicama i bijeloj potkošulji pokrivena crvenim ponchom, od inspiracije ni i.
petak je. samo si zamišljam svoje martensice kako blinkaju okicama kako bi ih obula i njima lutala po sivom, trenutno mračnom gradu zagrebu čije svijetlo dolazi samo od uličnih lampi.
sada sam odlučila da će ovaj blog biti anoniman, ali sutra ću se vjerojatno predomisliti. svejedno mi je. kud puklo da puklo.
evo, mislim da blog ipak nije anoniman.
....moja malenkost. dama u ljubičastom....
